Stjepan Friščić najšarmantniji je sjevernjak. Osim što je neodoljivo simpatičan i ne skida osmijeh s lica, Friščić u svojoj 79. radi od jutra do mraka. Zato što to voli. Zahvaljujući njemu, potok Bistrica još neumorno vrti velik, drveni mlinski kotač. Nekoć je Bistrica pogonila čak 20 mlinova na kratkoj udaljenosti, ali jedan po jedan su utihnuli. Opstao je samo ovaj, Friščićev. Svakog jutra, nikad preskočio nije, dođe Stjepan iz Ivanca u selo Prigorec, mjesto kako bi raj trebao izgledati. Cestom se kroz šumu vozi ususret planinskom lancu Ivančice. Kud god pogled skrene, samo ljepota. Između šume i ceste, potok, kako mu ime zorno kaže – Bistrica. Izvire tu, u podnožju Ivančice iznad sela Prigorca, središtem Grada Ivanca prolazi do krajnjeg odredišta, rijeke Bednje. Tek ga kotač Friščićeva mlina nakratko uspori na tom putu. Mlinaru Štefu uvijek, veli, "zmanjka dana".
- Dojde noć, a nije sve napravljeno. Dignem se u pola šest, imam tu iznad trgovinu, pa otključam trgovki i odem na poljoprivredu. Uz poljoprivredno zemljište, imam i vinograd, pčele... tak da imam kaj delati, nikad nisam bez posla. Tri hektara obrađujem sam. Sve kaj imam tu u ponudi, proizvodim sam - ponosi se Štef.
Cijelu priču pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg koji je na kioscima 16. svibnja.