Lamborghini je takoreći kratica koja se veže za uzbuđenje i prekomjernost u automobilskom svijetu, ali to nije uvijek bio slučaj. U današnje vrijeme možda je riječ o brzini i buci, ali korijeni tvrtke su dijametralno suprotno različiti. Tvrtka Lamborghini Automobili započela je život kao zamisao talijanskog osnivača Ferruccia Lamborghinija. Rođen 1916. godine Ferrucio je radio kao mehaničar u talijanskom Kraljevskom zrakoplovstvu tijekom Drugog svjetskog rata, prije nego što je počeo izrađivati traktore od viška vojne opreme iz Drugog svjetskog rata.
Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća Lamborghinijeva tvrtka je brzo rasla, a do trenutka kada se 1960. proširio na izgradnju kotlova i klimatizacijskih sustava, Lamborghini je postao jedan od velikih talijanskih industrijalaca.
Povećani uspjeh donio je veliko bogatstvo, što je Ferruccia dovelo do kupnje flote sportskih automobila - jednog od njih Ferrarija 250GT. Upravo je ta akvizicija iznjedrila ideju da Ferruccio Lamborghini osnuje vlastitu automobilsku tvrtku; po njegovom mišljenju utvrdivši da je Ferrari bio previše bučan i grub za odgovarajuće cestovne automobile, uspoređujući ga s prenamijenjenim automobilima na gusjenicama.
Lamborghini je svoj prvi automobil 350GTV dizajnirao i izradio za samo četiri mjeseca, taman na vrijeme za predstavljanje na salonu automobila u Torinu 1963. godine. Unatoč povoljnim novinarskim kritikama, 350GTV nikada nije ušao u serijsku proizvodnju, Lamborghini je preradio 350GTV i nazvao ga 350GT koji je na kraju ušao u serijsku proizvodnju.
Debitirao je na autosalonu u Ženevi 1964. godine, 350GT je pokretao ugašeni 3,5-litreni V12 od 270 konjskih snaga uparen s ručnim mjenjačem s pet stupnjeva. 350GT je mogao ubrzati od 0-100 km/h za 6,8 sekundi i postići maksimalnu brzinu od 158 km/h što su izuzetno impresivne brojke za to vrijeme. Napravljeno je samo 120 primjeraka.
Daljnjim revizijama 350GT-a nastao je 400GT 1965. godine. Talijanski inženjer Gian Paulo Dallara dotjerao je V12 povećavajući njegovu zapreminu na 3,9 litara i povisio je snagu na 320 KS pri 6500 o/min.
Na autosalonu u Ženevi 1966. godine Lamborghini je predstavio 400GT 2 + 2, rastegnutu verziju 350GT/400GT koja je imala 4 sjedala i revidiranu liniju krova. Poput svojih prethodnika, i 400GT 2 + 2 imao je dobre kritike, a prihod od prodaje omogućio je Lamborghiniju da poveća radnu snagu u svojoj tvornici Sant’Agata na 170 zaposlenih.
Tijekom 1965. godine, tri Lamborghinijeva vrhunska inženjera, Gian Paolo Dallara, Paolo Stanzani i Novozelanđanin Bob Wallace uložili su svoje vrijeme u razvoj prototipa, nazvanog P400, koji su zamišljali kao cestovni automobil s trkaćim pedigreom, sposoban pobijediti na stazi, ali i dalje u stanju voziti na cesti.
Verzija s karoserijom koju je nacrtao Bertoneov Marcello Gandini debitirala je na salonu automobila u Ženevi 1966. godine. Lamborghinijev prvi dvosjed sa srednjim motorom zabilježio je povoljnu reakciju u Ženevi, a P400 se sljedeće godine počeo proizvoditi pod drugim imenom, s Lamborghinijevom novostvorenom značkom preuzetom od najjačih i najpametnijih bikova za borbe - Miure.
Rane Miure su napajali poprečno montirani 3,9-litreni V12 motori od 350 konjskih snaga izvedeni iz motora montiranog u 400GT. Na autosalonu u Torinu 1968. godine talijanski je proizvođač automobila predstavio Miuru P400S, a električnim prozorima, opcionalnom klimom, svijetlim kromiranim okvirom oko vanjskih prozora i snagom do 370 KS pri 7000 o / min. Posljednja i najpoznatija Miura, P400SV ili Miura SV, imala je snagu od vrtoglavih 380 KS. Ukupno je napravljeno 764 Miura.
1968. godine zamjena za 400GT stigla je u obliku Lamborghini Islera. Nazvan po biku Miura koji je ubio slavnog matadora Manuela Rodrigueza Manoletea, u osnovi je bio 400GT drugačijeg izgleda, ali pogonio ga je 3,9-litreni V12 snage 325 konjskih snaga, povezan s pet-stupanjskim mjenjačem i imao je potpuno neovisni ovjes i disk kočnice. Ferruccio Lamborghini nije uspio privući kupce sa samo 125 prodanih primjeraka između 1968. i 1969. godine.
Sljedeće godine dizajnerska kuća Bertone nagovorila je Lamborghini da im dopusti da dizajniraju potpuno novi četverosjed. Izradio ga je Marcello Gandini, a rezultat je bio coupe s dvoja vrata nazvan Espada. Pokretao ga je pouzdani 3,9-litreni V12 motor, koji je izbacio 325 konjskih snaga i bio prvi Lamborghini ponuđen s opcionalnim automatskim mjenjačem. Ukupno je izgrađeno 1.217 Espada, što ga čini najuspješnijim Lamborghinijevim modelom do tada.
1970. godine Jarama je predstavljen na sajmu automobila u Ženevi. Još jedan automobil koji je dizajnirao Marcello Gandini, Jarama, izgrađen je na skraćenoj platformi Espade i bio je dostupan u verzije, GT od 350 konjskih snaga (1970-1973) i GTS od 365 KS (1973-1976), obje s poznatim V12 motorom od 3929cc.
Također 1970. godine, Lamborghini je predstavio svoj 2 + 2 coupe Urraco sa središnjim motorom. Automobil je predstavljen na autosalonu u Torinu. Prvi model je napustio proizvodnu liniju 1973. godine, Urraco je bio pristupačnija alternativa Ferrari Dinu i Maseratiju Merak.
Bile su dostupne tri verzije, početna verzija P200 s 2,0-litrenim V8 motorom od 180 konjskih snaga, P250 s 2,5-litrenim V8 motorom od 217 KS i najjača verzija s 3,0-litrenim V8 motorom, P300, koja izbacuje 247 KS. Najveće brzine kretale su se od 215 km/h do 260 km/h. Od 1972. do 1979. s proizvodne trake je sišao 791 primjerak.
S naftnom krizom 1973. godine, koja je desetkovala prodaju automobila visokih performansi, Lamborghini je upao u teška vremena i Ferruccio je prodao 51 posto svoje tvrtke dugogodišnjem prijatelju i švicarskom poduzetniku Georges-Henriju Rossettiju za 600.000 dolara.
Godinu dana kasnije Ferruccio Lamborghini prodao je preostalih 49 posto udjela u Lamborghini Automobilima Reneu Leimeru, prijatelju Georges-Henrija Rossettija. Prekinuvši sve veze s automobilima i traktorima koji su nosili njegovo ime, Lamborghini se povukao na imanje u provinciji Perugia u središnjoj Italiji, gdje će ostati do svoje smrti 1993. godine.
Talijanski je proizvođač automobila 1974. godine premijerno pokazao Lamborghini Countach. Još jedna od brojnih Gandinijevih kreacija, Countach je u početku bio pogonjen tradicionalnim Lamborghinijevim motorom od 3929 cm3 koji je izbacio 370 konjskih snaga, koji je ostao sve do 1982. kada je lansiran Countach LP500S. Opremljen 4,8-litrenim V12 motorom koji pruža izlaznu snagu od 370 KS, okretni moment je iznosio 417 Nm pri 4500 o/min.
Tri godine kasnije, motor je ponovo prerađen, ovaj puta na 5,2-litreni V12 motor koji je imao po četiri ventila na svakom cilindru (quattrovalvole na talijanskom), ova verzija bila je poznatija pod imenom 5000QV. Snaga je sada bila 449 konjskih snaga, a brzina od 0-100 km/h ostvarivala se za 4,9 sekundi dok je najveća brzina bila 294 km/h. Countach 25th anniversary lansiran je 1988. godine nazvan je u čast proslave 25. rođendana tvrtke. Mehanički je bio vrlo sličan 5000QV, ali je imao puno drugačiji izgled.
Nastavljajući tamo gdje je Urraco stao, Lamborghini Jalpa lansiran je 1981. Bio je mnogo jeftiniji od Countacha, a još uvijek ga je dizajnirao Bertone, Jalpu je napajao 3,5-litreni V8 motor koji ispumpava 255 konjskih snaga pri 7000 o / min i postiže 100 km/h za 6 sekundi. 1988. godine, nakon pada prodaje, Chrysler kao novi vlasnik povukao je Jalpu iz proizvodnje.
1986. godine Lamborghini je napravio zaokret, lansirajući svoje prvo vozilo s pogonom na sva četiri kotača, pozamašan SUV LM002. Nazvan "Rambo Lambo", njegov agresivan stil i snažan motor učinili su ga uspjehom za talijanskog proizvođača automobila. Automobil je bio opremljen spremnikom za gorivo od 290 litara i 5,2-litrenim V12 motorom iz Countacha, proizvodnja je prestala 1993. godine s 328 izrađenih primjeraka.
U siječnju 1990. lansiran je Diablo. Pokrenut od strane Marcella Gandinija, Diablo je pogonio srednje pozicionirani 5,7-litreni V12 motor s 48 ventila, snage 492 konjskih snaga, ubrzavao je automobil od 0-100 km/h za 4,5 sekundi i ne popuštajući sve do 325 km/h.
Diablo VT predstavljen je 1993. godine, s dodatkom pogona na sva četiri kotača. Posebno izdanje Diablo SE30 uslijedilo je 1994. godine u znak sjećanja na Lamborghinijevu 30. godišnjicu, dajući SE30 snažno povećanje snage sve do 523 KS. Obnovljeni Diablo stigao je 1999. nakon što je Audi AG prethodne godine preuzeo uzde Lamborghinija, što je kulminiralo 6-litrenim VT-om koji je ispumpao silnih 550 konjskih snaga.
Lamborghinijeva nova njemačka matična tvrtka odigrala je važnu ulogu u stvaranju Diablove zamjene - Murciélago. Novi vodeći automobil koji je oblikovao Lamborghinijev šef dizajna, Belgijanac Luc Donckerwolke, prva generacija 6,2-litrenog V12 proizvela je 572 konjskih snaga koji je bio povezan sa 6-stupanjskim ručnim mjenjačem.
Murciélago roadster predstavljen je 2004. godine s drugom generacijom LP 640 lansiranom 2006. godine, a vrhunac je bila ultimativna verzija Murciélaga, LP 670-4 SuperVeloce iz 2009. godine. S 661 konjskom snagom na raspolaganju koje raketiraju automobil od 0 - 100 km/h za 2.8 sekundi i rezultiraju s konačnom brzinom od 344 km/h. Proizvodnja je bila ograničena na samo 350 primjeraka, a svaki primjerak je koštao preko 300.000 eura.
2003. godine Lamborghini je napao tržište slabijih superautomobila otkrivanjem Gallarda koji je imao pogon na sve kotače. Pokretan Audijevim 5.0-litrenim V10, čija je snaga povećana s 493 konjskih snaga na 513 konjskih snaga 2006. godine kada je debitirao otvoreni Gallardo Spyder.
Ograničena serija Gallardo LP 550-2 Balboni otkrivena je 2009. godine, u počast legendarnom Lamborghinijevom testnom vozaču Valentinu Balboniju. To je prvi Lamborghini s pogonom na stražnje kotače koji se pojavio iz Sant’Agate od prve generacije Diabla, a imao je 5,2-litreni V10 snage 542 konjske snage s najvećom brzinom od 321 km/h a do 100 km/h mu je trebalo svega 3,9 sekunde. Gallardo je najuspješniji automobil koji je izašao s vrata Sant’Agate s preko 13.000 prodanih primjeraka.
2007. godine Lamborghini je shvatio da bi izgradnja izuzetno skupih hiperautomobila ograničene serije mogla biti znatna zarada, pa su napravili 20 primjeraka Reventona od 650 KS, koji je odmah bio rasprodan. Sa zabilježenom najvećom brzinom od 355 km/h, službeno je bio najskuplji Lamborghini u to vrijeme, s cijenom neznatno preko 970.000 eura.
Na salonu automobila u Ženevi 2011. godine Lamborghini je predstavio svoju zamjenu za Murciélago, Aventadora. Oblik automobila nadahnut je velikim dijelom Reventonom i njihovim konceptnim automobilom Estoque, a pokreće ga tada novi Lamborghinijev 6,5-litreni V12 motor od 700 konjskih snaga. To je prvi potpuno novi V12 motor od 3,5-litrenog agregata pronađen u 350GT gotovo 50 godina prije.
Aventador postiže brzinu od 0-100 km/h za 2,9 sekundi i nastavlja ubrzavati do 350 km/h. Prema nedavnoj Lamborghinijevoj tradiciji, 2012. godine lansiran je Aventador Roadster, prema Lamborghiniju ima identične performanse kao i verzija s krovom.
Iste je godine talijanski proizvođač automobila pustio super ekstremni Lamborghini Sesto Elemento koji se može voziti samo na stazi. S masom od 999 kg i pogonjen 5,2-litrenim V10 motorom od 570 KS, Sesto Elemento postiže od 100 km/h za samo 2,5 sekundi. Svih 20 primjeraka prodano je s cijenom od oko 2,5 milijuna dolara po primjerku.
Nezadovoljan tom kreacijom, Lamborghini je predstavio još jedan ekstremni hiperautomobil u obliku Lamborghinija Venena na salonu automobila u Ženevi 2013. godine. Zasnovan na Aventadoru i izgrađen u spomen na 50. godišnjice Lamborghinija i opremljen brutalnim 6,5-litrenim V12 motorom od 740 konjskih snaga. Proizvedena su samo tri serijska automobila, svaki je koštao 3,1 milijun eura.
U 2016. godini Aventador je zamijenjen Aventadorom S, koji je sa sobom donio više snage (730 KS) i skromne promjene u stilu faceliftinga, a ne potpunog redizajna. Konfigurabilni način vožnje omogućio je vozačima da dublje prilagode ovjes, pogonski sklop i upravljanje, što je učinilo automobil pokretljivijim u zavojima i stabilnijim u ravnoj liniji. Naravno, godinu dana kasnije uslijedio je i S Roadster. Aventador SVJ fokusiran na stazu predstavljen je 2018. godine, a čudovište od 759 konjskih snaga krenulo odradilo je krug na Nürburgringu za 6 minuta 44,97 sekundi. 12 mjeseci kasnije, pridružila mu se otvorena alternativa po cijeni od 450.000 eura.
Zamjena za Gallardo stigla je u obliku Huracana, Lamborghini je s Huracanom uveo novu vrstu hibridne šasije od karbonskih vlakana i aluminija. Otkriven na autosalonu u Ženevi 2014. godine, Lamborghinijev ‘entry level’ superautomobil isporučiva 602 KS iz atmosferskog, 5,2-litrenog V10, nudi pogon na sve kotače putem 7-stupanjskog mjenjača s duplom spojkom. 0 - 100 km/h hvata za 3,2 sekunde, što je pola sekunde brže od Gallarda, a 0-200 km/h za vrtoglavih 9,9 sekundi.
Tijekom sljedećih pet godina pojavile su se razne verzije, uključujući Spyder, jeftiniju, lakšu inačicu LP 580-2 i verziju Performante, koja je Nürburgring zaobišla za 6 minuta 52,1 sekundi. Slijedila je verzija nadahnuta talijanskom policijom, a druga verzija je blagoslovljena i potpisana od strane pape.
Lamborghini je proizvoditi ultra-limitirane modele kako bi držao blagajnu punom (ili kako bi razvijao ekskluzivnost svoje marke, ovisno o tome kako gledate): Centenario nastao na bazi Aventadora sa snagom od 759 konjskih snaga predstavljen je 2016. godine, slaveći 100. godišnjicu rođenja svog osnivača Ferrucia Lamborghinija. Izgrađeno je 20 coupea i 20 roadstera, po cijeni od oko 1,9 milijuna eura po komadu. Tvrtka je odala počast još jednoj važnoj figuri, Ferdinandu Piechu, koji je bio važan za dovođenje Lamborghinija u sastav VW Grupe sa Sianom FPK 37. Otkriven na salonu automobila u Frankfurtu 2019. godine, Sian je dodao hibridnu snagu SVJ-ovom pogonskom sustavu što je rezultiralo s 808 KS. Proizvodnja je bila ograničena na 63 primjeraka, od kojih 19 Roadstera.
Talijanska je tvrtka također slijedila neke od svojih rivala trajno otvorenim putem: McLaren je pustio Elvu, Aston Martin je pustio V12 Speedster, a Lamborghini je odgovorio na poziv sa SC20. Generirajući 759 KS iz 6,5-litrenog V12 motora, jedinstveni stroj izgrađen je koristeći "kombinaciju sofisticiranog inženjerstva, talijanske izrade, sportskog i naprednog dizajna", prema riječima glavnog tehničkog direktora Maurizia Reggianija.
Mnogi su trendovi dolazili i odlazili tijekom godina, ali SUV-ovi nikako da prestanu biti trend, stoga si Lamborghini nije mogao priuštiti da se ne ukrca na taj vlak. Otkriven 2017. godine, Urus je pokretao 4,0-litreni V8 koji razvija 641 KS i 850 Nm. Do 100 km/h sprinta za 3.3 sekunde. Kao najprodavaniji automobil tvrtke u 2020. godini (nadmašivši Huracan za gotovo dva prema jedan), nije ni čudo da je modernizirani model primijećen na testiranju 2021. godine
Ljubitelji Lamborghinija mogu odahnuti znajući da se u strategiji tvrtke nalaze samo superautomobili i hiperautomobili i da se tvrtka neće tako brzo vratiti proizvodnji traktora.