Kada govorimo o skupini B, zlatnom dobu relija, uvijek se, između ostalog, prisjetimo bolida poput Audija Quattro Sport S1, Peugeota 205 Turbo, ili Lancije Delte S4. Nesumnjivo, najpoznatije reli zvijeri tih ludih godina.
No, postojao je zanimljiv model za reli Grupe B i s druge strane tadašnje "Željezne zavjese" koji se također spremao za natjecanje u tom ludilu, iako ga je politički kontekst trenutka, između ostalog, u tome spriječio. Riječ je o 'sovjetskom čudovištu' Moskviču 2141 KR.
Bila je to ekstremna verzija Moskvič 2141 KR Aleko za natjecanje na Svjetskom prvenstvu u reliju, malom kompaktu koji nije raspolagao nekim posebnim tehnološkim inovacijama, ali koji je dobio odgovarajuće modifikacije sovjetskih inženjera kako bi ga pretvorio u konkurentnu jurilicu.
Generalno, 1980-te su bile vrlo teške u bivšem Sovjetskom Savezu, što je završilo padom "Berlinskog zida" i kasnijim raspadom sovjetskog bloka.
Ali, Hladni rat je još uvijek bio stvarnost te je i dalje postojalo staro rivalstvo između kapitalističkog i komunističkog bloka.
Kao što se dogodilo prije nekoliko desetljeća ranije, u utrci sa Sjedinjenim Državama tko će prije osvojiti svemir, sada su Rusi željeli pokazati da se mogu natjecati na Svjetskom prvenstvu u reliju, ni manje ni više nego u Grupi B, što bi im omogućilo da pokažu svoj tehnološki potencijal u automobilskoj industriji.
Da bi to učinili, uzeli su kao bazu Moskvič 2141 Aleko, model koje se, pak, u osnovi temeljio na Simci 1307.
Bio je to zapravo licencni automobil bez napredne tehnologije prema tadašnjim europskim standardima, međutim, to je Moskviču 2141 KR omogućilo smanjenje troškova razvoja.
Dizajnerski, Aleko je bio relativno inovativan zbog svoje "hatchback" forme, napuštajući zastarjele linije sovjetskih automobila.
S tehničkog stajališta, glavne inovacije bile su u tome što je zamijenio pogon na stražnje kotače pogonom na prednje kotače i stražnji ovjes s krutom osovinom u korist modernog neovisnog McPhersona sprijeda.
Međutim, zadržao je stari četverocilindrični UZAM-412 motor prethodnih modela 2141 od 1478 ccm, ali prilagođenog za uzdužni smještaj, rješenje preuzeto iz Audija 80 i 100.
Na koncu, automobil bio je potpuno spreman za eksperiment sovjetskih inženjera - stvaranje ekstremnog reli automobila prema specifikacijama za natjecanje u Grupi B.
Izgled serijskog auta je sačuvan u dobroj mjeri, međutim, tehnički dio nije imao nikakve veze sa serijskim Alekom: usvojio je cjevastu šasiju s karoserijom od stakloplastike koja mu je omogućila drastično smanjenje težine, a motor je postavljen središnje.
Međutim, dok je većina automobila Grupe B sa zapada imala moćnu mehaniku sposobnu i za 500 KS, Moskvič se zadovoljio četverocilindričnim motorom povećanog obujma na 2,0-litara s dva Weberova rasplinjača i bez tehnologija poput izravnog ubrizgavanja ili turba. Snaga od 175 KS zahvaljujući maloj masi osiguravala je 200 km/h, međutim daleko je to bilo do zapadnjačkih zvijeri s turbinama.
Nažalost, ova "sovjetska raketa" na kotačima nikada nije sudjelovala ni na jednom natjecanju Svjetskog prvenstva u reliju, zbog gašenja Grupe B od strane FISA-e, nakon tragičnih nesreća koje su se dogodile u sezoni 1986., ali i političke te ekonomske krize Sovjetskog Saveza tih godina, koja će na kraju nestati ubrzo nakon toga.
Moskovič 2141 KR je na kraju jedva sudjelovao na nekoliko natjecanja u Sovjetskom savezu i tako nikad nismo saznali bi li se mogao natjecati s velikanima Grupe B Svjetskog prvenstva u reliju.
Izrađen je samo jedan prototip koji je, na sreću, preživio do danas i može se vidjeti u moskovskom muzeju Autoreview.