Sjećam se kao da je bilo jučer... Sad već prije gotovo 20 godina tadašnji zastupnik Opela za Hrvatsku obavijestio je domaće auto redakcije kako je registrirao novitet za testiranje: novi Speedster, beskompromisni, puristički dvosjed sa središnje smještenim motorom.
Sjajno! Eto i nešto vruće iz Opela! A takva su bila vremena: prije dva desetljeća, tržište je još uvijek obilovalo mnogobrojnim "hot" modelima raznih proizvođača, no bilo mi je drago da je u pitanju baš Opel, i ta njihova ideja da ponude kupcima jedan pravi vozački stroj.
Naime, Renault Sport je četiri godine ranije u vrijeme "ludih 1990-ih" već bio predstavio radikalni Spider, a recept je početkom milenija slijedio Opel sa Speedsterom.
Tada smo se svi slagali kako je dobro da postoje takvi automobili, kako od Renaulta, tako i od Opela, inače proizvođača automobila u milijunskim nakladama.
Generalno, danas u vrijeme opće elektrifikacije i "ubijanja" emisija CO2 situacija s ponudom modela ozbiljno je drugačija i u ovakve avanture odavno se više ne upušta nitko, pa čak ni oni koji bi još trebali.
Pitanje: što je još ostalo od takvih maloserijskih vozačkih dragulja poput Opela Speedstera koji ove godine slavi okruglih 20 godina od početka prodaje (predstavljen kao koncept 1999. na salonu automobila u Ženevi).
Opel Speedster danas je na pragu da postane traženi "moderni klasik" pa bi s vremenom i potražnja mogla povisiti cijene ovog modela koji je proizveden tek 7207 puta prije gašenja proizvodnje 2005. godine.
Sada 20 godina kasnije osvježavam uspomene na sportaša s "munjom na poklopcu" koji je "jeo zavoje" i svojom visinom od 111,7 mm izazivao "lomljenje vratova" gdje god bi se pojavio.
Testnu rutu u Speedsteru tog ljeta 2001., započeo sam s kolegom u petak popodne u zagrebačkoj u gradskoj vrevi na "Savskoj" odmah iz garaže "Vjesnikovog nebodera" gdje nam je bila redakcija, prema jugu u tom egzoti bez klimatizacije. "Zakuhali" smo u limenoj minijaturnoj kabini jasno osjećajući toplinu koju ispušta motor na leđa, s dignutim crnim platnenim krovom kako nas ne bi "ubilo" i sunce već kod Lučkog.
Taj dio dakle, i nije bio neko ugodno iskustvo, baš kao ni vožnja autocestom do Karlovca u tom autu bez serva, ESP-a, bilo kakve izolacije i sjedalima koja su donekle željela pružiti komfor (bezuspješno) i koji je stalno trebalo vraćati "na pravac" s obje ruke, dok od buke 4-cilindarskog 2,2-litrenog atmosferca iz Vectre, Ecoteca (Z22SE) od 147 KS koji nije ispuštao nikakav poseban sportski zvuk već buku, nismo ni mogli razgovarati. Baš naporno...
No tada sam krenuo "lokalno", pa preko Žute Lokve navalio na serpentine, dolje prema Senju kao da mi je zadnje i dalje magistralom do Karlobaga.
Tamo je Opel Speedster s aluminijskim okvirom karoserije koji nije bio varen, već spajan vijcima za što veću krutost i s karoserijskim panelima od staklo-plastike, središnje smještenim atmosfercem, stražnjim pogonom, ludo preciznim ručnim mjenjačem i upravljačem kao iz kartinga, pokazao za što je bio stvoren.
Jasno sam osjećao pritom kako upravljač i kočnice reagiraju krajnje izravno i da traže jak stisak noge na spojku i kočnicu, te jake ruke na volanu, a ovjesa kao da gotovo i nije bilo, naročito na rupama na asfaltu.
Trebalo se ipak, donekle prilagoditi tom maloserijskom vozačkom Opelu i saživjeti s otresitom i nepredvidljivom naravi tog egzote, naročito na mokroj podlozi... No, kada bi se bolje upoznali - pjesma...
Doduše, Opel nije doista razvio ovaj auto od početka, već britanski Lotus, u čijim se pogonima u Hethelu i proizvodio s doniranim Ecotecom koji je tek 870 KS lakog Speedstera s dopustivom nosivošću od samo 205 kg tjerao do maksimalnih do 217 km/h, te od 0 do 100 km/h za 5,9 sekundi.
Dvije godine kasnije, 2003. godine, imao sam priliku testirati i pojačanu verziju s 2-0 turbo 4-cilindrašem (Z20LET) od 200 KS (na 930 kilograma mase) koji je do 100 km/h iz stajanja hitao za 4,9 sekundi i vozio do ludih 243 km/h.
No premda snažniji, u sportskoj vožnji zavojima Turbo model se za prave gušte pokazivao nervoznijim od izvedbe sa slabijim atmosfercem. Taj turbo motor kao da nije do kraja bio prilagođen Lotusovom konceptu lakog aluminijskog sportaša s "taman" snage...
Uglavnom, Opel Speedster 2,2 Ecotec je tada 2001. stajao nemalih 63.500 DEM u Njemačkoj (naravno, kod nas i više),no danas bi ova rijetka beskompromisna jurilica koja pruža nevjerojatnu vozačku priču mogla biti pun pogodak.
Iako ih kod nas više uopće nema, na mobile.de oglasniku cijene se kreću, ovisno o stanju i kilometraži,od 15 do 25 tisuća eura. Super je to cijena za zabavu u pravom sportskom duhu ako ga tražite, posebno gledajući iz današnje perspektive. To što nudi ovaj Opel/Lotus zapravo više i nema cijenu...