Prolazak kroz tunel Sveti Rok pratio je već poznati scenarij - nakon nepunih pet minuta vožnje kroz utrobu Velebita odjednom smo uskočili u novo godišnje doba.
Oblačno i tmurno, pomalo prohladno vrijeme koje nas je uz pokoju kap kiše pratilo duž cijelog puta sjevernom stranom naše najduže planine, u tren se pretvorilo u suncem obasjan dan. Ljetni ugođaj koji nas je dočekao na južnoj strani, u podnožju Tulovih greda, kvarila je tek bura, no upravo zbog nje pogled s 500 metara nadmorske visine na Ravne kotare i zadarski arhipelag bio je spektakularan.
Posljednjih četrdesetak kilometara do Zadra temperatura zraka se ustaljeno dizala, a od sve jačeg sunca zaštitili smo se sjenilom panoramskog krova. Istodobno, bacili smo oko na potrošnju koja je nakon 300 kilometara vožnje autocestom iznosila prosječnih 6,7 litara.
Izvanredan rezultat za SUV s pogonom na sva četiri kotača, koji dužinom premašuje 4,5 metra i teži više od 1700 kg. No, pored uglađenog dizelaša 2.0 TDI od 195 KS, zasluga je to i linija karoserije treće generacije Tiguana. Novi dizajn unio je više dinamike u izgled bestselera iz Wolfsburga, ali i značajno unaprijedio aerodinamiku, smanjivši koeficijent otpora zraka na 0,28, u odnosu na 0,33 prethodnog izdanja. Što, naravno, pozitivno utječe na potrošnju.
Na ulazu u grad u kojem se košarka počela igrati prije gotovo sto godina, pažnju nam privlači jedan od murala posvećenih košarkaškom velikanu Krešimiru Ćosiću.
Prvi Hrvat koji je pronašao svoje mjesto u košarkaškoj Kući slavnih u američkom Springfieldu, još kao 17-godišnjak u dresu Zadra 1965. osvojio je prvenstvo bivše države. Bio je to početak zlatnih godina zadarske košarke kada je i nastala legendarna izreka “Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku”. Premda su i ove sezone Zadrani nadomak osvajanja prvenstva, mi ovdje ipak nismo došli zbog košarke.
Bezbroj je razloga zbog kojih vrijedi posjetiti grad stariji od Rima, kako je 950. ustvrdio bizantski car Konstantin Porfirogenet. Brojni turisti dolaze zbog najljepšeg zalaska sunca na svijetu (riječi su to slavnog Alfreda Hitchcocka, prigodom posjeta Zadru u svibnju 1964.) ili Morskih orgulja, koja punom snagom zapjevaju kada zapuše jugo.
Posebno je cijenjena stalna izložba Zlato i srebro Zadra u samostanu benediktinki svete Marije, čije je prvo izdanje inicirao veliki hrvatski pisac Miroslav Krleža.
Mnogi na zadarski poluotok stupaju kako bi koracima premjerili Kalelargu, ulicu stariju od grada koja i danas slijedi trag glavne rimske ulice Decumanus Maximus, a koju su prije njih hrptom poluotoka trasirali Iliri. Ili, pak, zavirili u brojne palače i crkve i prošetali se trgovima i perivojima, zbog kojih Zadar djeluje poput muzeja na otvorenom.
Naš motiv ovaj put bile su gradske zidine i bedemi koje je 2017. UNESCO uvrstio na popise svjetske baštine. Muraj, kako Zadrani zovu svoje zidine, korijene vuče duboko u prošlost. Na najranijim poznatim zemljovidima, poput Tabule Peutingeriane, srednjovjekovne reprodukcije rimske karte iz 4. stoljeća, Zadar je ucrtan na (pre)velikom poluotoku.
Antički je kartograf očito želio istaknuti osobitost njegova položaja, jer su preko Zadra stoljećima vodili važni plovni putovi, a to su pratili i obrambeni sustavi. Tijekom ranog srednjeg vijeka Zadar je bio centar Dalmacije pod Bizantom. Izazvalo je to stoljeća neprekidnih ratova s Mletačkom Republikom, sve do 1409. kada je Ladislav Napuljski za 100.000 dukata Veneciji prodao Dalmaciju, a s njom i Zadar u kojem je šest godina prije okrunjen za hrvatskog kralja.
Pod mletačkom zastavom tijekom 16. i 17. stoljeća, a uz stalni rast opasnosti od Osmanskog Carstva koje je zavladalo njegovim zaleđem, započinje izgradnja novog sustava utvrda i zidina koje značajno mijenjaju izgled grada. Zadar uskoro postaje najveći grad-utvrda u Mletačkoj Republici, a u obilazak zidina krenuli smo ispred nekadašnje crkve i samostana Sv. Nikole, u kojem je smješten Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, koji uživa status ureda organizacije UNESCO.
- Zadar ima povijesnu priču. Volimo se pohvaliti crkvom Sv. Donata, kao i katedralom Sv. Stošije, ujedno i najvećom u Dalmaciji, a ta priča je dodatno produbljena uvrštenjem gradskih zidina na popis svjetske baštine, koje su nedavno obnovljene i pretvorene u predivnu šetnicu oko cijelog grada.
Tu je i moderni moment poput Morskih orgulja i Pozdrava suncu. Arhitekt Nikola Bašić, idejni začetnik i autor oba projekta, 2006. je u Barceloni osvojio prvu nagradu za Morske orgulje i sada godinama imamo turiste iz Španjolske, koji dolaze samo zbog toga. No, volimo se pohvaliti i gradskim bazenom na otvorenom u sklopu kojeg je i skakaonica koja je završila i na naslovnim stranicama nekih stranih časopisa kao što je Vogue, ističe Iva Bencun, direktorica Turističke zajednice Grada Zadra koju smo zatekli s delegacijom iz Južne Koreje, svojevrsnom prethodnicom organiziranih skupina turista, koje posebno zanima baština koju štiti UNESCO.
- Zadar je uvrštenjem na listu dobio jedan kozmopolitski štih i nastojimo to što bolje promovirati. Gosti koje zanima naša povijesna baština dolaze i izvan sezone, čak i zimi, što nam je posebno važno. Tako naši ugostitelji i hotelijeri lakše mogu održavati razinu svojih usluga.
U hladovini, uz kavu i zvukove Morskih orgulja pridružila nam se i Dina Bušić, pročelnica za kulturu i sport grada Zadra. Odmah u startu istaknula je Miljenka Domijana, renomiranog hrvatskog povjesničara umjetnosti i konzervatora, koji je odigrao presudnu ulogu pri uvrštenju zadarskih zidina na listu svjetske baštine.
- Na listu je Zadar uvršten u društvu sa Šibenikom, Bergamom, Peschierom del Garda, Palmanovom i Kotorom, kao izvanredan spomenik pomorskog fortifikacijskog plana “alla moderna”, kojega su izgradili Mlečani.
Stil kojega krase posebni atributi razlog je zbog kojeg se možemo podičiti brojnim lokacijama poput bastiona Ponton, Kaštel i Citadela, utvrdom Forte, kao i prekrasnim ulazom u grad Porta Terraferma, čiji je autor Michele Sanmicheli. Imamo svoje specifičnosti i to je ono što nas čini univerzalnim mjestom na svijetu, naglašava Bušić i otkriva nam da je bilo pokušaja da se na popis svjetske baštine stavi i episkopalni kompleks u središtu povijesne jezgre, no to je ostalo u “čekaonici”.
Čini se, međutim, da bi u budućnosti UNESCO ipak mogao zaštititi crkvu Sv. Donata i po drugi put upisati Zadar na respektabilnu listu.
- Iza nas je veliki europski projekt nazvan Zadar baštini, kojim smo obnovili skoro kilometar zidina, koje su postale prekrasna pješačka zona. Zadrani su se zbog toga odrekli ulice i preko 80 parkirnih mjesta u Gradu, ali i dobili vrhunsku šetnicu, mjesto za izložbe, koncerte i druženje. Još je puno posla pred nama kojeg provodimo u koordinaciji s ostalim gradovima, ali ako ćemo ostati aktivni i propulzivni, možemo ispisati jednu novu lijepu stranicu povijesti.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji s Volkswagenom