Postoje automobili koji se više nikad neće ponoviti, pogotovo u današnja vremena plug-in hibrida, baterija i električnog pogona. Poput Alfe Romeo Spider 2.4 JTDm, tip 939. Talijanski roadster je sve što današnji automobili nisu – otvoreni dvosjed u vrijeme kad tržištem drmaju crossoveri i SUV, dizelaš u vrijeme kad dizelske motore iz programa istiskuju plug-in hibridi. Izumiruća vrsta.
Braća blizanci Brera i Spider, koji su se proizvodili svega sedam godina (2005.-2011.) i u nakladi od 34.000 primjeraka, od čega 12.488 Spidera, nisu među ljepšim Alfa Romeima.
Za nezgrapan, podignuti rep i koketiranje s trećim vratima na coupéu Brera krivac je dizajnerski studio Italdesign, odnosno Giorgetto Giugiaro. Još jednom se potvrdilo pravilo da Alfa smije nositi značku Pininfarine, pa čak i Bertonea, ali ne i Giugiara. Stvar su na roadsteru pokušali spasiti kućni dizajnerski odjel Alfa Romea i dizajnerski studio Pininfarina, kojem je i povjereno sklapanje Spidera u Torinu.
A tek izbor motora?! Katastrofa. Umjesto sjajnog šesterocilindraša iz vlastitog razvoja (Busso V6), pokretao ga je slabiji i rastrošniji, ali valjda jeftiniji V6 australskog Holdena. A i cijena je bila paprena - oko 45.000 eura.
Čast su donekle spasili dizelaši, premda obožavatelji milanske kuće nisu baš s oduševljenjem prihvatili ideju o dizelašu u roadsteru. Peterocilindraš je, međutim, poseban već po zvuku – moćnom i dubokom - koji poznajemo još od 1976., kad je Mercedes predstavio legendarni 300 D.
Riječ je, dakako, o provjerenom 2,4-litrenom common-rail turbodizelašu s impresivnih 210 KS pri 4000 okretaja i još bitnijih 400 Nm pri svega 1500, a koji se rado vrti i bez straha ulazi u crveno polje okretomjera na 4500 okretaja. Turborupe gotovo da i nema, a u vožnji se osjeća kao 3.0 V6.
Snagu prenosi na prednje kotače, što je također bila još jedna od kritika, jer su prve četiri generacije imale stražnji pogon (proizvodi se od 1966.). Već je, međutim, peta generacija (916, odnosno GTV i Spider) mehaniku uspješno dijelila s limuzinama 155 i 156, pa ne čudi što su i Brera i Spider nastali na platformi 159.
U prijevodu, s prednjim pogonom i to vrlo uvjerljivim. Čim prednji kotači uhvate cestu, nema puno posla s upravljačem. Precizan je, a nimalo naporan. I to unatoč pozamašnih 1660 kilograma težine – stotinjak više od Brere – što je posljedica dodatnih ojačanja karoserije i krovnog mehanizma Spidera.
Težak peterocilindarski dizelski motor u nosu se osjeća, ali ne predstavlja problem u vožnji. Odličan prednji ovjes i vrhunski prijenos, uz kraći osovinski razmak, lijepo prati odličan stražnji ovjes, pa vozač u zavojima stvarno uživa i ravnomjerno čuje škripu sva četiri kotača.
Vrhunski dojam ostavlja i aerodinamika, jer gotovo da i nema vjetra oko glava vozača i suvozača, sve do brzine od 100 km/h. Podigne li se krov, Spider se ne pretvara u coupé poput današnjih cabrioleta sa sklopivim tvrdim krovom, već ste svakog trenutka svjesni da putujete ispod platnenog krova - bilo zbog pogleda kroz minijaturno stražnje staklo ili zbog buke pri višim brzinama (dizelski 2.4 JTDm ide sve do 231 km/h).
Ne čudi stoga što talijanski otvoreni dvosjed svakog dana sve više dobiva na cijeni. Sačuvane primjerke je gotovo nemoguće pronaći, a sa svakom novom sezonom cabrioleta postaje sve jasnije i zašto.
Ukratko
Studio Italdesign, odnosno Giorgetto Giugiaro, glavni je krivac što stražnji kraj Brere djeluje nezgrapno, kao da nije riječ o coupeu nego hatchbacku. Srećom, stvar je kod Spidera spasio Pininfarina
Spider, baš kao i godinu starija Brera, kotrljaju se na platformi Alfe 159. S prednjim pogonom. Osjećaj na upravljaču je, međutim, sjajan, čak i s prilično teškim 2.4 JTDm
I nakon više od desetljeća Spider s naših fotografija ne pokazuje znakove starenja – sjedala, ručice, prekidači… Sve je kao da je upravo izašla iz Pininfarininih pogona u Torinu
Spider je stvoren za duge pruge, pogotovo kao 2.4 JTDm. U šestoj brzini peterocilindraš se pri 90 km/h vrti na svega 1630 okretaja, a oko glava vozača i suvozača zrak ne struji sve do 100 km/h
Prije smo prigovarali zbog središnje konzole s tri utopljena instrumenta, a danas nam nedostaje, jer nije samo pregledna nego i lijepo izgleda. Baš kao i aluminijski zaštitni lukovi sa staklenom pregradom