Obitelj Vinković dobro je poznata ljubiteljima oldtimera u Zagrebu i diljem Hrvatske. Zapravo, ne samo ljubiteljima oldtimera, nego i onima koji prate samo scenu klasičnih Volkswagena i Citroëna, jer te dvije marke prevladavaju u njihovoj kolekciji. Proizvođač iz Wolfsburga bio im je prva ljubav, a Bulli T1 je i danas vjerojatno najpoznatiji automobil iz Vintage garage Vinković – što je oznaka koja ponosno stoji na većini njihovih vozila.
U posljednjih desetak godina kolekciji su se priključili i ključni modeli Citroëna: Traction Avant, DS i CX. To ipak, međutim, ne znači da su zanemarili prvu ljubav - snimanje smo morali odgoditi za jedan dan, jer je obitelj kombijem T3 išla na jedan skup Volkswagena u Sloveniju. Tatjana i Robert pravi su entuzijasti, koje možete sresti na gotovo svakom oldtimerskom skupu u Zagrebu i bližoj okolici, a ljubav su prenijeli i na djecu. Sin Ivan već ima uređenu Bubu, a kćer Lina se priprema na restauraciju Karmann Ghie.
”Upravo to druženje kroz hobi s djecom najljepša mi je star u čitavoj priči.” - govori Tatjana. “Dok su njihovi vršnjaci gledali u ekrane, oni su s nama kroz tinejdžerske godine putovali na razne susrete, družili se s ljudima, obilazili gradove po Hrvatskoj i okolici.
Tko zna koliko smo muzeja i drugih znamenitosti zajedno obišli zahvaljujući tim skupovima oldtimera. A djecu, danas odraslu, to i dalje zanima, i dalje se vesele, idu s nama, čak nas i potiču.” Kada već spominjemo muzeje, neki su od njihovih auta bili izloženi u nekadašnjem zagrebačkom Muzeju automobila Ferdinand Budicki, koji su tijekom postojanja Vinkovići aktivno pomagali u raznim aktivnostima.
Najstariji model u njihovoj kolekciji je ovaj prekrasni Citroën 11BL Traction Avant iz 1952. Robertu je model dugo bio pri vrhu liste želja – prvo mjesto ipak je ostalo rezervirano za još nedosanjani Porsche 356 – a mogućnosti za njegovu nabavku aktivno je počeo istraživati nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Otada je, naime, postalo mnogo jednostavnije, a i jeftinije unositi klasične automobile. Upravo zato više i ne govorimo o uvozu, već u slučaju kad vozilo dolazi iz EU koristimo riječ unos, nema carinjenja i sve je osjetno jednostavnije. Pogotovo ako ste član kluba koji je u Hrvatskom oldtimer savezu te registrirate vozilo na PV pločice. Ovaj je Traction Avant tako unesen iz Nizozemske i to nakon dugog traženja, bez da ga je Vinković prije toga uopće vidio, osim na slikama.
“Gledao sam mnogo primjeraka, no u pravilu su svi dugo stajali, neki i po desetak godina. U ma koliko dobrom stanju bio automobil, jako mu je teško udahnuti život nakon tolikog stajanja”, prisjetio se Robert. Stoga je i tražio je primjerak koji se redovito vozi, a pritom mu je pomogla popularnost modela. Ovaj je Citroën, naime, iznimno popularan kao oldtimer za prijevoz mladenaca na svadbama, čemu je ovaj primjerak i služio u Nizozemskoj.
Iako ga je kupio isključivo na osnovi slika i prepiske s vlasnikom, što, naravno, sa sobom povlači i određene rizike, ispalo je da je automobil u iznimno korektnom stanju. Daleko od vizualno i tehnički savršenog, no posve ispravan i s promijenjenim vitalnim potrošnim dijelovima.
Zapravo, osim reparacije kočnica u četiri godine Vinković nije morao raditi nikakav veći zahvat, a često ga vozi. Ne na duge relacije, samo na skupovima u Zagrebu i bližoj okolici. Ma koliko je, naime, bio moderan u trenutku nastanka, osamdesetak godina kasnije, s kamionskim krugom okretanja i najvećom brzinom od 110 km/h, ipak je to prije automobil za posebne prilike, negoli za svakodnevni promet.
A u svoje vrijeme, kada je predstavljen 1934., ovaj je auto uistinu bio revolucionaran. Prednji pogon, neovisan prednji ovjes, samonoseća karoserija umjesto krute šasije... Sve su to konstrukcijski detalji koje je Traction Avant imao, a drugi automobili u njegovo vrijeme uglavnom nisu, no niti jedan od njih nije premijeru doživio na ovom modelu. To, međutim, ne znači da ipak nije probijen led na nekim drugim područjima. Hidraulične kočnice prve su ugrađivala braća Duesenberg još 1921., no ovo je bio prvi velikoserijski automobil u kojem su standardizirane.
Michelin, vlasnik Citroëna, odmah po završetku II. svjetskog rata razvio je radijalne gume za cestovnu upotrebu i razumljivo je da ih je prvo ugradio na automobil iz vlastite tvornice. No, ni tu nije bio kraj - pariška je tvornica pripremajući revolucionarni model DS poželjela u stvarnim situacijama isprobati neke od inovacija, ponajprije hidropneumatski ovjes, koji je 1954. ponuđen, mada samo na stražnjem dijelu vozila, velikog Tractiona 15H.
Čak ni sa završetkom proizvodnje nije prestao utjecaj ovog fantastičnog automobila na povijest - kućište mjenjača ugrađeno je u sve bolide kojima je John Cooper krajem pedesetih promijenio koncept Formule 1, stavljajući motor iza vozača.
Traction Avant nezamjenjiv je statist u francuskim krimićima i ratnim filmovima, ostao je prepoznatljiv i popularan oldtimer, a kako ih je proizvedeno gotovo 760.000, mnogo ih je i sačuvano. Gotovo svake godine se poneki primjerak unese i u Hrvatsku, mnogima je ovo i danas auto snova, a solidan primjerak možete nabaviti… pa, otprilike za cijenu nove Dacije Sandero. I garantirano izazivati osmijehe na licu, gdje god se s njim pojavili.
Sadržaj nastao u suradnji s CVH