Posjedovati Bugatti znači posjedovati jednog od tehnološki najnaprednijih hiperautomobila na svijetu. Bugatti ujedinjuje entuzijaste iz cijelog svijeta svojim performansama bez premca, cijenom i ekskluzivnošću. A za jednog vrlo odanog vlasnika Bugattija, izlaganje njihova tri vrlo posebna automobila u dvorcu Saint Jean – povijesnom domu marke – vrlo je poseban događaj.
Bugatti je izdao priopćenje za tisak s pojedinostima o nedavnom okupljanju u Chateau Saint Jeanu gdje je dugogodišnji kupac proizvođača automobila dovezao pažljivo odabranu kolekciju rijetkih Bugatti vozila. Točnije, ova kolekcija uključuje svaki od markinih svjetskih rekordnih automobila – Veyron 16.4 Super Sport World Record Edition, Veyron 16.4 Grand Sport Vitesse World Record Edition i Chiron Super Sport 300+.
Tijekom boravka u dvorcu pridružila su im se još dva vrlo posebna stroja – Bugatti Veyron Pur Sang i Divo. Kolekciju i njezinog vlasnika u dvorcu je dočekao Pierre-Henri Raphanel, bivši vozač utrka i testni pilot Bugattija koji je bio za upravljačem rekordnog Veyrona 16.4 Super Sport, koji je postigao brzinu od 431,07 km/h još u lipnju 2010. godine na testnoj stazi Ehra-Lessien.
Tri godine kasnije, Veyron 16.4 Grand Sport Vitesse postavio je još jedan rekord za najbrži otvorebi automobil na svijetu (408,84 km/h), ali sa spuštenim krovom. Treći automobil koji ruši rekorde iz ove kolekcije je Chiron Super Sport 300+, koji je napravljen da proslavi prvi serijski automobil koji može postići brzinu veću od 300 milja na sat (482,8 km/h).
Ovaj najnoviji rekord brzine iz Bugattija zabilježen je s pobjednikom 24 sata Le Mansa Andyjem Wallaceom na vozačkom mjestu, koji je također posjetio Chateau Saint Jean kako bi se sastao s vlasnikom.
“Svaki put kad dođem u Molsheim, ne samo da se osjećam dijelom obitelji Bugatti, osjećam se dijelom povijesti Bugattija. S tim automobilima ponovno ujedinjenim tamo gdje su prvi put zaživjeli, osjetio sam još jaču povezanost s nevjerojatnom ostavštinom marke. Moji su se automobili vratili kući, ali tim je učinio da se osjećam kao da sam se i ja vratio kući – to je doista neusporediv osjećaj”, komentirao je neimenovani kupac.
Što se tiče samog dvorca, kupio ga je Ettore Bugatti još 1928. godine i renovirao ga kao mjesto za doček gostiju, kupaca i vozača utrka. Samo nekolicina privilegiranih ima priliku posjetiti dvorac, a niti jedan posjetitelj nikada nije imao priliku provesti noć u njegovom povijesnom području.