"Sa svim tim linijama mogli bismo napraviti najmanje četiri automobila" - prokomentirao je Walter de Silva dok smo prolazili pored jednog od izloženih automobila na sajmu u Ženevi. Rečenica koju je prije 15 godina izrekao onako usput kada smo s njim prvi put razgovarali savršeno je sažela ljudsku i poslovnu stranu dizajnera čija su djela obilježila konac 20. i početak 21. stoljeća.
Uglađen i čist u svojim kreacijama, istodobno izravan i oštar u stavovima, de Silva je uoči švicarske smotre te 2007. promoviran u prvog dizajnera Volkswagen grupacije, dok je pažnju publike plijenio Audi A5, model koji će mu tri godine kasnije donijeti Design Award, Oscara u svijetu dizajna.
Talijan je karijeru započeo 1972. kao pripravnik u dizajnerskom odjelu Fiata gdje se zadržao do 1977. godine. Od 1977. do 1986. radio je u torinskom I.DE.A. Institutu i "učio zanat" od šefa studija Franca Mantegazza i arhitekta Renza Piana.
U Alfa Romeo dolazi 1986. i zadržava se do 1999. godine, nakon čega ga je "prigrlila" VW Grupa gdje je godinama radio na dizajnu Seat, Audi i VW modela. Po mnogima jedan od njegovih najboljih radova, kao i njemu samom, bila je prva generacija Audija A5 predstavljena 2007. godine.
Dizajner je s tim coupe modelom prepoznatljive "talijanske" bočne linije uspio cjelokupnoj marki iz Ingolstadta dati na "dizajnerskoj" težini, koja se napokon otresla imidža proizvođača modela sjajne tehnike, ali uniformiranih i strogih linija.
Međutim, u eri dok je radio za Alfa Romeo još više se pamti njegova Alfa 156 koja se 1998. okitila titulom Europskog automobila godine, model koji je za njega bio "odskočna daska" u svijet velikana auto dizajna. Što se tiče same marke, prekrasan, retro inspiriran novi model srednje klase (pomalo dosadnog naziva 156 u odnosu na izgled) vratio je u Milano klasu i stil. Ni danas taj auto ne izgleda zastarjelo ili "passé". Zapravo je teško današnjim generacijama objasniti kako je nakon "kockastih" 75, 33, 164 i 155 modela, izgled nove 156 prije 25 godina bio ujedno hrabar, privlačan, retro i moderan.
U to se vrijeme krajem 1990-ih još raspravljalo o svakom specifičnom dizajnerskom detalju kod novih automobila, dok danas svi automobili imaju sve - već viđeno.
Strategija de Silvinog dizajna za 156 je bila: ono što je funkcionalno mora biti i lijepo, i obrnuto. Stil i funkcija idu jedno uz drugo - u Alfa Romeu se to naziva "potrebnom ljepotom", a karakteristična "Scudetto" maska hladnjaka dominirala je dizajnom prednjeg dijela. Usto, prepoznatljivi prednji blatobrani plijenili su snagom, linija krova i odnos staklenih i metalnih površina više su nalikovali sportskom coupeu, a ovaj je efekt bio naglašen skrivenim kvakama na stražnjim vratima, koje su gotovo nevidljivo integrirane u okvire vrata.
Bio je to "talijanski" trik kojeg su kasnije prihvatile mnoge marke, poput Renaulta s Clijom pa nadalje...
Čisti bokovi 156 bez suvišnih detalja naglasili su elegantan i dinamičan profil - "čini se da se kreće čak i kad stoji", komentirao je tada Walter de Silva dizajn Alfe 156, modela koji ga je lansirao u orbitu.
Tijekom četiri desetljeća nacrtao je više od 130 prototipova, trkaćih, izložbenih ili proizvodnih modela za Alfa Romeo, Seat, Audi, VW, Bugatti, Bentley, Lamborghini, Ducati i Maserati, a čak pet modela s njegovim potpisom okitilo se titulom Europskog automobila godine.
Dva prepoznatljiva modela (156 i A5) bila su dovoljna za slavu, a veliki Walter de Silva okončao je karijeru nakon 43 godine rada, neočekivanim odlaskom s pozicije glavnog stratega za izgled tada najvećeg proizvođača automobila u svijetu.
Ljubav prema estetici i funkcionalnosti s četiri kotača prelila se na visoke potpetice i 2017. lansirao je liniju ženskih cipela, a dvije godine kasnije pokrenuo dizajnerski studio Wds&Partners s kojim se vratio prvoj ljubavi - automobilima. Zapanjujući, 2 milijuna eura vrijedan hibridni supersportski Hongqi S9 iza kojeg stoje američki Silk EV i kineski div FAW, jedan je od njegovih posljednjih uradaka i kao takav se nametao kao tema razgovora.
Gospodine de Silva, jeste li zadovoljni suradnjom s Kinezima?
- Jesam, ali ne u potpunosti, jer oni dizajnu pridaju važnost samo kao strategiji. Bitno je da je iznenađujuće, premda to nikada ne odražava vrijednost marke ili proizvoda. Imaju, doduše, jasne želje, ali to se često svodi na kopiranje. Nažalost, nisu jedini. Većina automobila koji se danas pojavljuju na tržištu apsolutno su dosadni. Svi izgledaju jednako, a novi modeli su kopije kopija što već primjećuju i klijenti. Dio krivnje leži u pretjeranom utjecaju računala koja ne mogu dodirivati, osjećati i voljeti, pa sve na koncu ispadne tek matematička formula.
Kada se tome pridoda neshvatljiva agresivnost u završnom dotjerivanju i marketingu, nastaju automobili bez identiteta. Postoje, dakako, i iznimke poput Porschea, čiji su modeli nepogrešivi, bilo da se radi o 911 ili električnom Taycanu.
Dosljedan je Range Rover, Hyundai ulaže velike napore s Genesisom, Alfa Romeo unatoč problemima zadržava svoj identitet, a pohvale zaslužuje i rad Flavija Manzonija u Ferrariju. Volkswagen se nastavlja kladiti na jednostavne, nekomplicirane automobile, ali najbolji dizajn trenutno gaji Mercedes
Električni pogon otvara potpuno novi pristup dizajnu automobila, ali većina proizvođača drži se tradicionalnih oblika. Zašto?
- Počeli smo se kretati s konjima, a zatim su stigle kočije opremljene motorima. Bilo je to prije više od 130 godina i dizajn automobila polako je dobio forme. Sada treba ponovno pronaći arhitekturu, odnosno vanjske i unutarnje dimenzije. Treba vremena, ali zahvaljujući inovacijama i tehnologiji i dizajneri će pronaći nova rješenja. Električni automobil tek treba pronaći vlastitu morfologiju i tipologiju, koja će se razlikovati od automobila s termičkim motorima.
Tri su elementa koji će definirati automobile budućnosti. Prvi su komponente poput motora i baterija, koje će biti sve manjih dimenzija, kao što se dogodilo s mobitelima. To će nam dati više unutarnjeg prostora. Drugi je aerodinamika koja mora postati prvi formalni aspekt vozila, budući da je ključna za potrošnju, a onda moramo poraditi na identitetu marke, odnosno na dizajnu kao jednom od njegovih glavnih obilježja.
Potreban je novi pristup mobilnosti želimo li privući mlade ljude. On mora biti digitalan, povezan i atraktivan. Kao što je Steve Jobs učinio s Appleom, ključno je stvoriti želju, ponuditi ono što kupac nije mislio da bi mu moglo trebati i generirati novitete koji proizlaze iz promjene, poput Citroena DS iz 1955., koji je bio poput svemirskog broda.
Svi se sjećamo dominacije Nokia telefona na tržištu, dok danas svi pametni telefoni dolaze iz Kine. Može li se isto dogoditi i s električnim automobilima?
- Na to pitanje ne znam odgovor. Sigurno je da će svaka tehnološka inovacija biti podržana i pokretana financijama i resursima različitih zemalja. Kineske automobilske tvrtke postaju jaka konkurencija prije svega zbog svoje napredne industrijske i ekonomske politike.
Priča s telefonima neće se ponoviti ako mi Europljani ostavimo po strani naše borbe, promijenimo način razmišljanja, prestanemo proizvoditi agresivne automobile i tražimo nove koncepte. Tada ih možemo izbaciti iz igre. Europska kultura temeljno je bogatstvo i oružje za suočavanje s onima koji samo žele kopirati. Potreban je iskorak koji će javnost prihvatiti ili odbiti, ali mislim da je spremna za nešto drugačije.
Vaše ime u javnosti se uvijek veže uz Alfu 156, ali jedno od vaših ključnih djela je Audi A5. Koji od ta dva automobila najbolje izražava vaš stil?
- Za Alfa Romeo 156 i Audi A5 osjećam posebnu povezanost. U pozadini oba modela kriju se dvije slične priče. Zajednička im je složenost razdoblja u kojem su nastali, a povezuje ih i apsolutni prioritet koji je stavljen na njihovu ljepotu. 156 je imao zadatak ponovno pokrenuti Alfa Romeo.
Njegova misija je bez sumnje bila izvanredna i uz svesrdnu suradnju svih u Centro stile Alfa Romeo, uspjeli smo spojiti povijest i budućnosti. Audi A5 je pritom imao dvostruku misiju. Trebao je najaviti povratak GT klase u Ingolstadt, ali i potvrditi snagu single frame maske na cestovnim modelima.
Okušali ste se u oživljavanju legendarnih modela iz prošlosti, poput Lamborghinija Miure i Volkswagen Bube. Kakvo je vaše mišljenje o retro-dizajnu?
- Retro-dizajn me nimalo ne očarava, ali jako intrigira. Miura je konceptni automobil koji nas je podsjetio na izvanrednu ideju Gandinija koju su realizirali Ferruccio Lamborghini i Giampaolo Dallara, i projektu sam pristupio bez imalo želje da iznevjerim originalni dizajn. Buba je na drugoj strani već u startu zamišljena kao serijski proizvod, a tehnička evolucija snažno je utjecala na konačan izgled. Priredio Zvonimir Jurčić
Kratki podaci
U siječnju 2007. postao je voditelj dizajnerskog odjela Volkswagen grupe, a iste je svjetlo dana ugledao Audi A5 kojeg de Silva smatra jednom od svojih najboljih kreacija
Uz brojne kritike de Silva ističe i pozitivne primjere, poput dizajnerske dosljednosti koju njeguje Range Rover i trud Hyundaija s Genesisom
Od 2015. Walter de Silva svake godine lansira jedan model ograničene serije elegantnih ženskih cipela, a prvi par štikli nazvao je Emmanuelle po supruzi
Kao šef dizajna u VW-u, de Silva je 2013. preuzeo trofej namijenjen europskom automobilu godine koji je ponijela sedma generacija Golfa
Premda nije poklonik retro dizajna, de Silva je prihvatio projekte koncepta Miure i nove VW Bube koja je po njegovim riječima do konačne izvedbe dramatično promijenila izgled
Među rijetkim proizvođačima koji ekološkom tranzicijom nisu izgubili identitet i prepoznatljivost svojih modela de Silva ističe Porsche
Nakon kratke epizode u Fiatu, de Silva je dizajnirao namještaj, a dok je radio za VW nastao je Luft, fotelja koju je izrađivala kuća Poltrona Frau
Koncept Hongqi S9, hibridni sportski automobil s de Silvinim dizajnom predstavljen na sajmu automobila u Frankfurtu 2019. dočekan je bio "na nož"
