I sve je bilo krasno dok su tečaj i kamate na švicarce bili niski. U zlatnom razdoblju od 2006. do 2008. tečaj franka kretao se u rasponu od 4,4 do 4,7 kuna, a kamate na autokredite iznosile su oko 5,5 posto. Međutim, već krajem 2007. kamate su porasle prvo na 6,5 posto, potom su sljedeće godine dosegnule razinu od 7 posto, a 2009. čak 8 posto! Bankari su rast kamata opravdavali velikim rastom tzv. libora (referentne kamatne stope) za švicarski franak, koji je u razdoblju od 31. prosinca 2005. do 30. lipnja 2007. porastao sa 1,01 na 1,67 posto. Danas se libor na franak kreće na razinama ispod 1 posto, ali banke svejedno nisu smanjile kamate na autokredite. Nažalost, pokazalo se da korisnici kredita u francima imaju mnogo veće brige nego što je rast kamata…
Naraste li tečaj...
Kriza u eurozoni, kao i politička drama oko povećanja duga američke središnje države, doveli su do toga da su ulagači panično bježeći od dolara i eura, utočište - osim u zlatu - pronašli i u švicarskom franku. Ostatak priče je dobro poznat: tečaj švicarskog franka dosegnuo je 10. kolovoza rekordnu razinu od 7,16 kuna!
Problem je kategoriziran kao državni prioritet, pa je država preuzela ulogu arbitra koji će svekoliko građanstvo riješiti utega oko vrata zvanog švicarski franak. Predsjednica hrvatske Vlade i predstavnici osam vodećih banaka na hrvatskom tržištu - Zagrebačke, Privredne, Raiffeisen, Erste, OTP, Hypo i Volksbanke - potpisali su 17. kolovoza Memorandum, kojim se tečaj švicarskog franka fiksira na 5,8 kuna. Sva eventualna razlika u odnosu na stvarni tržišni tečaj akumulira se u posebno potraživanje, tzv. balon. Naraste li u međuvremenu tečaj iznad dogovorenih 5,8 kuna, balon će se napuhavati, a ispuhavat će se ako padne ispod 5,8 kuna. Trajanje balona ograničeno je na pet godina, s kamatom od najviše 3,95 posto. Po isteku petogodišnjeg razdoblja, dužnici mogu odlučiti hoće li balon otplatiti jednokratno ili će ga pripisati ostatku kredita, odnosno refinancirati novim kreditom.
Kao i obično, za vozače automobila malo tko mari, pa su i u slučaju švicaraca ostali na vjetrometini, jer se Memorandumom predviđa da se program primjenjuje samo na korisnike stambenih kredita i to pod uvjetom da je riječ o prvoj nekretnini, roku otplate duljem od 20 godina i vrijednosti kredita do, preračunato, 100.000 eura.
Ima li pomoći?
Promotrimo trenutni položaj prosječnog korisnika autokredita u švicarskim francima. Za kredit podignut tijekom 2007. plaćala se prosječna kamata od 5,5 posto, a uz tadašnji tečaj franka od prosječno 4,5 kuna, za 110.000 kuna vrijednu Opel Astru trebalo je podići kredit u visini od 25.000 franaka. Mjesečna rata za razdoblje od 5 godina iznosila je 480 franaka, odnosno oko 2100 kuna. Danas za isti takav kredit po trenutnom tečaju od 6,4 kune treba izdvojiti 3120 kuna, što je skuplje čak 48,5 posto!
Što to znači u konačnici? Odgovor na to pitanje pokušali smo pronaći usporedivši kredit u švicarcima za kupnju 110.000 kuna vrijedne Opel Astre podignut u siječnju 2007. s kreditom u eurima podignutim također u siječnju 2007., oba na rok otplate od 60 mjeseci. Rezultat? Bolje su prošli vozači koji su se zadužili u eurima. Kad u prosincu ove godine otplate posljednju ratu kredita, banci će ukupno ostaviti 132.024 kune, dok će dužnici u švicarskim francima banci platiti čak 156.905 kuna, što je razlika od 24.881 kunu ili 15 posto!
Ima li pomoći? Nema, barem ne trenutno. Valja, naime, čekati da se stiša bura oko švicarskog franka. Divljanje tečaja pritom ne mogu zaustaviti ni hrvatska Vlada ni HNB, jer to nije uspjela ni švicarska središnja banka, upumpavajući na tržište vrtoglavih 250 milijardi franaka. Kretanje tečaja ovisit će o stvarima koje su i dovele do vrtoglavnog rasta – stanju u eurozoni te u američkom gospodarstvu i financijama.
Za bilježnika 2200 kuna
Švicarska valuta već se stabilizirala, pa je na dan zaključenja broja - 31. kolovoza - prema tečajnoj listi Hrvatske narodne bance franak vrijedio 6,37 kuna. A to je čak 11 posto niže nego prije samo dva tjedna kad je dosegnuo rekordnu razinu od 7,16 kuna. I očekuje se daljnji pad švicarske nacionalne valute, jer je franak precijenjen, zbog čega će u sljedećih pet godina slabjeti, što potvrđuje i vodeći hrvatski stručnjak za valute i docent sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta dr. Josip Tica.
Isplati li se, dakle, tražiti konverziju kredita iz franaka u eure? Ni slučajno. Tko god može podnijeti sadašnju ratu, trebao bi riskirati s tečajem franka i ne konvertirati ga za kredit u eurima. Kao prvo, preostali iznos u danas još uvijek precijenjenim švicarskim francima pretvorio bi se u eure, što bi samo uvećalo glavnicu kredita. Kao drugo, treba računati i na dodatne troškove konverzije kredita, obrade kreditnog zahtjeva, troškove javnog bilješka, procjene vrijednosti…
A samo ovjera kod javnog bilježnika stoji čak 2200 kuna. Kao treće, kamate na kredite u eurima još uvijek su više nego kamate na kredite u švicarcima, što znači da bi mjesečna rata dodatno rasla. Jedino što govori u prilog konverziji jest činjenica da bi se klijent zaštitio od budućeg tečajnog rizika, odnosno mogućeg jačanja švicarskog franka prema euru i kuni.
Kredit u švicarcima na kraju je skuplji značajnih 15 posto
Da bismo utvrdili tko je bolje prošao – vozač koji je u siječnju 2007. kupio 110.000 kuna vrijednu Opel Astru na kredit eurima ili u švicarskim francima – izračunali smo ukupni trošak u oba slučaja po isteku 60 mjeseci, pod pretpostavkom da neće doći do značajnijih promjena tečajeva obiju valuta do kraja godine, kad na naplatu stiže posljednja 60. rata kredita. U obzir smo uzeli sve promjene kamatnih stopa, kao i kretanje tečaja eura i švicarskog franka. Zaključak? Za kredit u eurima na kraju ćemo platiti 132.024, dok ćemo za kredit u švicarcima izdvojiti 156.906 kuna, što je razlika od 24.881 kune (15 posto).