Sredinom lipnja, točno deset godina nakon Concepta One našeg Mate Rimca, još jedan u Hrvatskoj izrađeni automobil osvanuo je na prestižnoj izložbi automobila, plovila i satova Top Marques u Monte Carlu.
Tedson Daydream, restomod Porschea 911 iz radionice Gorana Turkića, 46-godišnjeg Samoborca s prebivalištem u Zagrebu i radionicom u Svetoj Nedelji, svjetsku je premijeru slavio uz bok nove McLaren Arture, Aston Martin Valhalle i Maseratija MC20, ali i rariteta poput Pambuffettijevog trkaćeg dvosjeda PJ-01, Dallare D50 ili 660 LMS švicarske manufakture Picasso Automotive.
S Goranom Turkićem razgovarali smo po povratku iz Monte Carla nedaleko njegove radionice u Svetoj Nedelji.
Kakvi su vaši dojmovi i zašto ste za svjetsku premijeru izabrali nedavnu prestižnu izložbu Top Marques u Monte Carlu?
Jer je riječ o jednoj od najcjenjenijih izložbi luksuznih automobila u svijetu. Ne samo zbog toga što ga posjećuje ozbiljna klijentela i što se odvija pod pokroviteljstvom Princa Alberta II., nego i zbog konkurencije iz svijeta restomoda, kao i medijskih partnera izložbe, Forbesa i Robb Reporta.
Vaš se automobil našao i na plakatima za izložbu kojima je bio oblijepljen čitavi Monte Carlo. Kako je došlo do toga?
Organizatori su u sklopu najave za izložbu na Instagramu objavili render mog Tedson Daydreama i pokupili najviše lajkova u posljednjih godinu dana. Zato su ga odlučili staviti na plakate, a ja sam umjesto u zelenu, automobil odlučio lakirati kao na renderu, u Porscheovu originalnu boju Guards Red. Vrijedilo je, jer ga je bilo po cijelom Monaku, ali i na oglasima u Forbesu, Evo Magazineu…
Kako je izgledala sama premijera u Grimaldi Forumu?
Vrlo emotivno. Četiri godine i gomilu vlastitog novca uložio sam u projekt, neznajući hoće li ga prihvatiti i publika. Puno mi je značila podrška na društvenim mrežama, ali pravi osjećaj dobijete tek kad reakcije ljudi vidite uživo.
A bili su oduševljeni! I to ne samo obični posjetitelji, već i ozbiljni kolekcionari s dvadesetak automobila u garaži, kao i posebni gosti, poput Mike Häkkinena.
Dvostruki svjetski prvak Formule 1 dva-tri puta je svraćao na naš štand i raspitivao se o svim detaljima Daydreama, a čestitao mi je i Jan Kalmar, vlasnik konkurentske danske tvrtke za restomod Kalmar Automotive.
Je li bilo i zainteresiranih kupaca? I koliko uopće stoji Tedson Daydream?
Naravno. Trenutno radimo na pet-šest narudžbi i u srpnju krećemo s proizvodnjom, koja traje godinu dana. Izloženi prototip, međutim, nije na prodaju, jer nam treba za izložbe i razvoj. Cijena se, ovisno je li riječ o standardnom, hibridnom ili električnom pogonu, kreće od 400.000 do 500.000 eura, što je još uvijek povoljnije od Singera za 800.000 eura.
Nudite tri vrste pogona…
Da. Kao i druge radionice, nudimo dorađeni 3,6, 3,8 ili 4,0-litreni boxer s do 390 KS. U ponudi je i u suradnji s tvrtkom Vonnen iz Silicijske doline razvijeni hibrid koji se sastoji od boxera 4.0 s 390 KS, električnog zamašnjaka s dodatnih 150 KS i sprijeda ugrađene baterije od 1 kWh.
Vonnen, inače, isti sustav radi i za današnji tekućinom hlađeni 911, a mi smo ga doradili i uskladili sa zračno hlađenim motorom iz serije 964. Treća je električna verzija u suradnji s Revive Automotive iz Hamburga, koji radi i tehnologiju za Volkswagen ID. Automobil se, dakle, može registrirati bilo gdje u svijetu, jer ima i njemačku E-pločicu i TÜV-certifikat, a nudimo i jamstvo.
Vratimo se na početak priče. Kako ste se uopće odlučili baviti restomodom?
Crtam automobile otkad znam za sebe i da je kod nas postojao fakultet za automobilski dizajn, vjerojatno nikad ne bih završio studij fizike u Americi, a ni moj si brat vjerojatno ne bi kupio 911 Targu iz 1974. Tu je sve počelo...
Prvi vlastiti 911 kupili ste si, međutim, petnaestak godina kasnije, debelo nakon što ste se vratili u Hrvatsku.
Točno. Bilo je to u proljeće 2015. Nije prošlo ni mjesec dana, a već sam počeo prčkati po automobilu. Srećom, na vrijeme sam shvatio da bi ga bilo šteta dirati s obzirom na to da je riječ o danas cijenjenoj verziji 911 s dugim poklopcem.
Samo sam ga restaurirao, bez dorada, a zatim sam si kupio seriju 930, popularni G, koji se uz manje izmjene proizvodio od 1975. do 1989. Redizajnirao sam prednji i stražnji kraj, stavio pačji rep… To je bio moj prvi restomod za kojeg i danas nudimo bodykit od ugljičnih vlakana, a nosi oznaku GRS.
Daydream je, međutim, nastao na novijoj platformi serije 964. Zašto?
Generacija 930 je jednostavno nedovoljno razvijen za ozbiljnije dorade. To je prepoznao i poznati kalifornijski specijalist za restomod Singer, koji je samo četiri automobila napravio na seriji 930, a zatim je prešao na 964 sa servoupravljačem, uređajem ABS, prednji ovjes MacPherson…
Kako je izgledao početak rada na Daydreamu?
Šest sam mjeseci noći provodio crtajući, a zatim sam idućih šest u računalu peglao svaki detalj Daydreama, prvo uz pomoć jednog modelara iz Rumunjske, a zatim i specijalista za rendere iz Njemačke.
Moje je crteže i ideje, naime, trebalo prenijeti u elektronički oblik koji razumiju suvremeni strojevi za proizvodnju, kao što je CNC. Sve se, međutim, isplatilo nakon što sam na instagram profilu Tedson Motorsa objavio prvi render i doslovce preko noći s tristotinjak skočio na tisuću pratitelja. Danas ih imamo oko 24.000.
U dizajnu i razvoju oslonili ste se na strance, ali za izradu ste u potpunosti prepustili lokalnim stručnjacima i majstorima…
Nevjerojatno je kakve ljude imamo u Hrvatskoj. Upoznao sam u protekle četiri godine gomilu divnih ljudi, ali bih posebno izdvojio Sašu Štiha, najkompetentniju osobu za izradu prototipova, pogotovo kad je riječ o kompozitima. Sjajno razumije ugljična vlakna, a radio je za Rimca, Doking, Pininfarinu i Maserati.
Tu je i niz drugih ljudi, primjerice, Nikica Antolović iz NABA Technology iz Varaždinskih Toplica ili Javor i sin iz Svete Nedelje, treća generacija lakirera s iskustvom rada za TechArt i Gemballu. Svjetla nam je odradio Luka Jelaska iz tvrtke Trieri, a svu mehaniku mladi, ali u svijetu restauracija već cijenjeni Matej Gracin.
Što je sljedeće?
Već su nas zvali na izložbe u Francuskoj, Italiji, Engleskoj, Švicarskoj, Monaku i Meksiku, a zatim na dulje odlazimo u Ameriku, gdje ćemo ugraditi električni zamašnjak i bateriju, pa na rušenje rekorda na Laguna Secu. U pregovorima smo i s distributerima za Sjevernu Ameriku. Zatim se vraćamo, pa se bacamo na razvoj Targa Speedstera, ali i gradnju hale u kojoj ćemo sve raditi pod istim krovom. Ostajemo, dakle, u Hrvatskoj.
I na kraju, odakle potječe naziv tvrtke?
Moj sin se zove Theodor, a od milja ga zovemo Teddy, odnosno Tedson. Kad je tvrtki trebalo dati ime, nisam se dvoumio ni sekunde.